Obiteljsko putovanje o kojem još uvijek razmišljam
By Ana Blanquart
U Salalahu se ispričavaju zbog vremena. Sezona s monsunskim kišama tek treba početi; mjeseci sunčanih sati, visokih temperatura i izostanka kiše osušili su vegetaciju. Obližnji brežuljci su blijedi, samo vrtovi palmi daju im zeleni ten. Već u lipnju dolaze dugo očekivani pljuskovi. Od kraja ljeta čitava će jugozapadna obala biti zelena eksplozija vegetacije.
Unatoč upozorenjima lokalaca da smo Salalah posjetili u najgorem izdanju, u usporedbi sa susjednim Emiratima – Dubai je od Muscata udaljen kojih 4 sata vožnje, Oman je oaza. Boravak u Omanu bit će zabilježen u našoj obiteljskoj povijesti kao naš prvi road trip. Za razliku od uobičajenih odmora u kojima smo odabirali jednu destinaciju i često jedan resort kako bi se našim dječacima (6, 8 i 10) dao privid doma izvan doma, Oman je zamišljen kao avantura, s različitim gradovima, pogledima, hotelima, čak i klimatskim uvijetima.
Dogodilo se tako da smo započeli s najdaljom lokacijom, Hinu Bay, gotovo dva sata udaljenom od Salalaha, drugog grada po veličini malenog sultanata. Stižemo navečer, letom iz Dubaia i vozimo se, čini se beskrajno, kroz mrak. Tek neposredno prije odredišta ulazimo u selo. Iako će uskoro ponoć, ulice sela su živahne. Djeca trče, odrasli ispijaju čaj ispred trošnih kućica. Arabija kakva je nekad bila. Neočekivano je da smo svega kilometar udaljeni od mora i uvale kojom se proteže resort Alila Hinu Bay. Gotovo pedeset hektara netaknute obale ostalo je netaknuto, sa smještajem u obliku vila rasprostranjenim duž vrtova. Naša gleda na prirodno jezero koje se katkad spoji s morem; ujutro nas dočekuje nas obitelj flaminga, deve i krave koje su došle u posjet sa susjedove farme. Morski doživljaj uvale jedno je od najljepših na arapskom poluotoku; iako je dio Arapskog mora,osjeća se blizina Pacifika u osjećaju, mirisu i boji mora. Alila Hinu Bay je mjesto tihog luksuza; priroda je u prvom planu, a smještaj je nenametljivo luksuzan. Ipak, hotelski bazen jedan je od najljepših koje sam vidjela, lebdeća struktura koja se stapa s morem.
No, naši domaćini ne žele da se naš boravak svede samo na plažu, iako su djeca sretna, u potrazi za školjkama i ekspediciji kajakom po jezeru. U blizini se nalazi nekoliko mjesta koje su ponos Omana. Oman, kojeg na arapskom poluotoku doživljavaju kao “siromašnog rođaka” – dakako u usporedbi s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskom Arabijom, jer ovo je bogata nacija bogatih resursa –mjesto je vrlo bogate povijesti. Strateški lociran između Azije i Afrike, Oman je u sedamnaestom stoljeću bio pomorska vesesila i trgovačko središte; carstvo koje se protezalo do istočne Afrike i gospodarilo Zanzibarom. Taj miks afričkoazijskih kultura vidljiv je u izgledu stanovništva, kao i u arhitekturi, gastronomiji i običajima. Plemena koja su naselila Oman spominju se već 5000 godina prije krista; njihovovim se tamjanom koji je i danas token dobrodošlice svakom posjetitelju, trgovalo od Indije do Rima. Gradić Mirbat u kojem provodimo poslije podne, svjedok je zlatnog doba Omana, s lukom koja je od sedmog stoljeća bila središte trgovine tamjanom i arapskim konjima. Toga dana luka je tiha; tradicionalne ribarske brodice u poslijepodnevnom su odmoru; u obližnjoj ribarnici nude nam bogati lokalni ulov, odabiremo lokalne lignje i ribu koja izgledom podsjeća na brancin; iste večeri u hotelu će nam je pripremiti za večeru. Kako se približava večer, popušta vručina i lokalno stanovništvo izlazi na ulice. Mirbat je idealno mjesto za obilazak bez plana; stari grad djeluje poput kulise kakve priče iz 1001 noći. Iako je vidno razrušen od kišnih oluja ,duh starog vremena je netaknut, kao i tradicionalna omanska vrata koja se hrabro drže na trošnim zidovima. U selu u kojem su kuće starije od 200 godina živi još samo jedna udovica. Omanci ne obnavljaju selo, ne iz nemara već straha da će rekonstrukcijom uništiti povijesno naslijeđe. U napuštenom starom gradu nema suvenirnica niti kafića; stari souk je napušten, rijetki posjetitelji prepušteni su samim sebi i pogledom na otvoreno more; između nas i Indijskog oceana samo je čudesan otok Socotra. Mirbat je okružen zelenim brežuljcima koji će kroz mjesec dana biti još zeleniji. Na jednom od njih nalazi se točka antigravitacije. Iako je autoizvan brzine kreće se na uzbrdici; čitavo je iskustvo izvanvremensko, kao epilog Mirbatu koji je povratak u davno zaboravljena vremena.
Serija isprika zbog krive sezone ponovit će se u wadiju Dirbat, u nastavku našeg putovanja. Cesta između Mirbata i Salalaha puna je doživljaja; deve koje prelaze cestu usporavaju nam put, na oduševljenje naših najmlađih putnika. Prolazimo uz magičnu sultanovu palaču i ulične prodavače voća s obližnjih plantaža. Svježe banane iz Salalaha najukusnije su koje poznajem. Ipak, najveći doživljaj skriven je u wadiju Dirbat – omanskoj verziji nacionalnog parka. Nakon sezone monsuna, na jesen, slapovi wadija diljem Omana podsjećaju na naše Plitvice. Danas su barke na suhom tlu koje će se kroz nekoliko tjedana pretvoriti u jezera. No, paleta zelenih boja niti sada ne izostaje; s palmama i bogatim raslinjem ispod kojih odmaraju deve.
Nastavljamo prema hotelu Anantara Salalah, nadaleko poznatog po senzacionalnoj plaži sa sitnim bijelim pijeskom i nadnaravnim pogledom na Muzej tamjana. Živahno okruženje s gostima od kojih mnogi dolaze iz Italije, Anantara nudi prelijepe vrtove, prostrane vile uz plažu, neke od njih s vlastitim bazenima i tradicionalnim arapskim dnevnim boravkom i odličnim restoranima od kojih je favorit azijski Mekong. Važno mjesto u arhitekturi resorta zauzima SPA s egzotičnim tretmanima koji se ne nalaze u mnogim hotelima, poput ayurvedske shirodare. Usluga je izvanredna; čini se da svatko navija da se lijepo provedete. Kako je smješten u samom centru Salalaha, obilazak grada je jednostavan. S ozbirom da je turističko središte, Salalah je iznenađujuće autentičan, sa starim soukom na kojem možete pronaći tradicionalne muške kape i tamjan u svim oblicima, čiju povijest ćemo saznati u odličnom Muzeju tamjana. No, više od samog grada oduševljavaju me njegovi ljudi: pitomi, gostoljubivi, željni da zavoliite njihov Oman.
Nismo dovoljno avanturističkog duha za vožnju do Muscata, koji deset sati kroz pustinju, stoga uzimamo let. Na kojih dva sata od muskatske zračne luke nalazi se još jedan resort iz obitelji Anantara: Al Jabal Al Akhdar, o kojem se toliko proširio glas da mnogi odlaze u Oman samo kako bi posjetili resort u planinama iznad Muscata koji moj prijatelj putnik opisao kao mjesto u kojem se čovjek može odmoriti na način na koji mu to nikada nije pošlo za rukom Resort, jedan od najviših luksuznih hotel ana svijetu, nalazi se na litici koja pruža pogled kojeg se ne možete zasititi. Princeza Diana se tijekom posjeta Omanu s tadašnjim suprugom princom Charlesom zaljubila u isti pogled. U omanskim planinama osjetno je svježje nego na moru, temperatura rijetko prelazi ugodnih 25 stupnjeva. Hotelski bazen ima senzacionalni pogled na kanjon, dva vrhunska restorana, SPA i mogućnost za obilje aktivnosti, uključujući vožnju biciklima i posjet drevnog gradiću Nizwa. Lokalni vodič na usluzni nam je za višesatni posjet planinskim selima. Još jedan display autohtonog Omana, s tradicionalnim kućama na liticama i vrtovima na kojima, čini se, baš sve uspijeva. U hotelu večina voća i povrća dolazi iz lokalnih vrtova. Cijela je šetnja u znaku mirisa ruža koje su ponos mjesta, mještani nam nude mirisno ružino ulje i aromatični med. Ponovno zadivljuju ukrasna vrata na svakoj kući. Stajemo na kratki odmor kako bismo se okrijepili vodom iz potoka, svježim datuljama i blagom arapskom kavom.
Povratak u Muskat nakon nekoliko dana je šokantan, ne samo zbog temperaturne razlike – u Muskatu je petnaest stupnjeva toplije, već i zbog gradske vreve automobila, modernih zgrada, trgovina, svakodnevnice. Iako je tišina u automobilu, neki spavaju, drugi sanjivo promatraju grad i planine s kojih smo sišli (Jesmo li trebali?), jasno je da se svi pitamo je li magija Omana završena s prvim etapama putovanja. Na kojih pola sata izvan središta Muskata – u kojem vrijedi posjetiti džamiju i počastiti se predstavom u operi, nalazi se Muscat Bay.
Jumeirah Muscat Bay jedan je od novijih hotela i na ulazu će nas razbuditi miris luksuza, sa sobama koje su prelijepe, moderne, svježe i luksuzne, sa spektakularnim pogledom na more. Jumeriah Muscat Bay jedan od najluksuznijih hotela u Muscatu, s vrhunskim restoranima, uslugom i sadržajima.
No, najbolje tek dolazi. Uvala je jedan od najslikovitijih prizora Omana, s prekrasnim otočićima usred uvale, i pravo morsko carstvo. Tek što smo stigli na plažu djeca su zaplivala s morskim kornjačama i roneći upoznala pravo podmorsko carstvo. Dnevni izlet na obližnji arhipelag Ad Dimanayat otvorit će nova iznenađenja, uključujući plivanje s velikom psinom (whale shark) i delfine koji nas povremeno prate. Na sam otok ne možemo pristati; zatvoren je do jeseni jer kornjače upravo liježu svoja jaja. “Morat ćete se vratiti na jesen!”, govori nam kapetan glisera. Na jesen, kada se kornjače otisnu u more, monsuni se ugase, arapski turisti se vrate u svoje domove, a Oman zazeleni i otkrije nam se u novom ruhu, mali sultanat velikih iznenađenja.